Osnovna škola Marina Držića Buna nalazi se u mjestu Buna, dvanaestak kilometara južno od Mostara. U blizini škole protječe rijeka Buna sa svojom pritokom Bunicom, čiji je izvor jedno od najvećih kraških vrela u Europi. Doda li se tomu još činjenica kako školu okružuje velika zelena površina, lako je zaključiti da je jedno od najvećih bogatstava škole njezin prelijepi zemljopisni položaj.


Prateći povijest škole, na osnovu dokumentacije koja se nalazi u školskome arhivu, da se zaključiti kako ona seže još od 1892.godine, kada je stanoviti gospodin Ivan Barač osnovao prvi učenički odjel u privatnoj kući. Kroz vremena koja su slijedila, škola je prolazila turbulentna razdoblja ratova, oštećenja, rušenja, ponovnih izgradnji i promjene imena, da bi na mjestu na kojemu se nalazi danas, bila izgrađena 1982. godine, a odlukom Općinskoga vijeća općine Mostar, za vrijeme Hrvatske Republike Herceg-Bosne, preimenovana je u Osnovnu školu Marina Držića Buna i to ime nosi i danas.
Vrijedi istaknuti kako je naša škola jedina škola na lijevoj obali rijeke Neretve, a koja radi po hrvatskome nastavnome planu i programu. Upisnom području Osnovne škole Marina Držića Buna pripadaju učenici iz naselja Buna, Hodbina, Ortiješ i Žitomislići.
Našu školu pohađaju djeca čiji su roditelji, većinom zbog ratnih zbivanja, doseljenici iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Republike Srbije i drugih država, pa možemo reći kako je škola mjesto susreta ne samo različitih vjera i nacija, nego kultura i mentaliteta, što predstavlja nemjerljivo vrijednu baštinu ove odgojno-obrazovne institucije. Nastojanja vodstva škole i učitelja koji rade u Osnovnoj školi Marina Držića Buna, idu za time da učenicima ponude ne samo kvalitetan obrazovni rad, nego i doprinesu u velikome dijelu odgojnoj dimenziji njihove osobnosti, što se uvijek, a pogotovo u vremenu koje živimo, doista nameće kao imperativ.