Različiti su rezultati učenja ako se uči na različite načine. Najlošiji rezultati (nerazumijevanje, neznanje, nesposobnost zaključivanja) pojavljuju se kada je učenje djeci dosadno. Suvremena načela kvalitetnog učenja naglašavaju učenje u živoj stvarnosti – tzv. zorno učenje kao najučinkovitiji način učenja kod djece. Jedno od istraživanja koje je to potvrdilo provedeno je na uzorku učenika petih razreda u nastavnom predmetu Priroda. Iz grafikona je vidljivo da su učenici najzanimljivijom nastavom doživjeli onu s pokusima i izvanučioničku nastavu.

DJECA VOLE UČITI IGRAJUĆI SE

IGRA U NASTAVI (preuzeto: skole.hr, autor: Jasminka Maravić)
“Razlog zbog kojeg većina djece ne voli školu nije to što je rad pretežak, nego jer je potpuno dosadan” (dr. Seymour Papert, prof. na Institutu tehnologije u Massachusettsu). Prema izvještaju Američke akademije za pedijatriju (American Academy of Pediatrics) nestrukturirana igra je zdrava i predstavlja temelj za pomoć u usvajanju socijalnih, emocionalnih i kognitivnih vještina, ali i kao pomoć u nošenju sa stresom.

Različite igre štite djetetov emocionalni razvoj, a nedostatak slobodnog vremena i užurban način života izvor je stresa, tjeskobe, a kod mnoge djece može dovesti i do depresije.

Kroz igru djeca otkrivaju svoje mogućnosti, razvijaju sposobnosti i vještine, stječu iskustva, uče i stvaraju. Igra potiče maštu i kreativnost. Djeca uživaju u igri, što ih motivira za sudjelovanje, a pozitivno raspoloženje tako se prenosi i na učenje. Igra je učenicima najzabavniji oblik učenja. Znanje stečeno kroz igru je trajnije od znanja stečenog na neki drugi način.

Pedagozi su uočili moguće prednosti igre kao oblika učenja:

Vrlo je lako postići najveću moguću koncentraciju pažnje;

Emocionalni stav djece prema igri je pozitivniji nego prema “ozbiljnom” učenju;

Aktivnost djece u igri veća je nego u drugom obliku učenja;

U igri se djeca manje umaraju nego pri ozbiljnom radu;

Igra povećava motivaciju, interes, izaziva veću pažnju, te učenje čini zanimljivijim nego drugi način rada;

Učenje i pamćenje činjenica podjednako je u igri kao i pri korištenju teksta ili izlaganja, ali je pojedinim ispitivanjima ustanovljeno da je igra ipak djelotvornija;

Naučene sadržaje djeca duže pamte i lakše primjenjuju ono što nauče u igri;