Vjerojatno ste se nekada upitali, što ti nastavci predstavljaju. Odgovor je više nego očekivan, obzirom da je kod nas stoljećima vladao patrijarhat pa i krajem 18. stoljeća, kada je Jozefinskim patentom upisivanje prezimena postalo obvezujuće.
Dakle, navedeni sufiksi -ić, -ović, -ević, kao i -inić su patronimski, što znači da tvore prezimena kao dodatak imenu oca ili njegova pretka. Primjerice Marko -> Marković ili Juro -> Jurić i tako dalje.
Preciznije, sufiks -ić bi upućivao na ‘malo od’, ‘mlado od’, nekada i isključivije ‘mali sin od’, a nastavak – ović, -ević upućuje na ‘potomak od…’. Primjerice Petrić je mlado/mali od Petra, a Josipović je potomak od Josipa. U suštini konotacija tih sufiksa je gotovo identična.
No, ako ste mislili da je takav oblik nastanka prezimena karakterističan samo za Hrvatsku i nekolicinu ostalih zemalja u okruženju, prevarili ste se.
Samo ćemo izdvojiti primjer iz germanskih jezika gdje su prezimena sličnog postanka, poput Johan – son, Sven -son, Jan – sen.
